www.amostravel.rs - Kompletna ponuda apartmana i hotela za letovanje 2017.

Istorija Tasosa

Tasos je imao burnu istoriju i prošao je vladavinu raznih osvajača koji su ovde ostavili svoj trag. Postoji mnogo suprotstavljenih mišljenja o tome ko su bili prvi stanovnici ostrva. Ostrvo je bilo poznato pod mnogim imenima koja su izvedena od imena plemena koja su se naselila ovde kao što su Sedon i Odones koja su tračka. Antički  pesnici su ga zvali Etra i Hrisi. Ostaci Tračana pronađeni na ostrvu datiraju od 2.000. godine pre Hrista a priobalna naselja na kopnu preko puta Tasosa iz perioda između 3.000. i 2.000. p.n.e. Drugi istoričari navode da su Grci naselili ostrvo. Arheolozi su otkrili mnogo tragova grčkog Herkula koji je bio slavljen i smatrao se jednim od čuvara ostrva. Konačno, imamo grčke mitološke verzije kako je Tasos dobio ime.

Arheološki lokalitet u okolini Limenasa

Arheološki lokalitet u okolini Limenasa

Prema drevnoj legendi, Tasos je bilo ostrvo sirena koje su imale tako lep glas koji bi očarao svakoga ko bi ih čuo a nakon toga su ga proždirale. U čuvenoj priči Odisejeva lutanja, za sirene koje su pokušale da ga očaraju se pretpostavlja da su živele na Tasosu.

Druga legenda kaže da je antički heroj po imenu Tasos došao na ostrvo u potrazi za svojom sestrom koja se zvala Evropa i koju je Zevs ukrao. Tasos je bio sin (možda i unuk) feničanskog kralja Aginorasa. Legende o njemu su vrlo stare i ne baš precizne. Bio je tako iscrpljen od potrage za sestrom da je hteo da se odmori na ovom mestu. Po njemu je ostrvo nazvano Tasos.

Tasos je bio naseljen od paleolitskog razdoblja pa nadalje, ali najranije naselje koje je istraženo u detalje je iz srednjeg i kasnog neolita i tu su pronađeni ostaci koji su blisko povezani s onima u ravnici Drama. Nasuprot tome, ostaci ranog bronzanog doba na ostrvu poklapaju se sa kulturom koja se razvila na Kikladima i Sporadima. U Skali Sotiros, na primer, malo naselje je bilo okruženo čvrsto izgrađenim odbrambenim zidom.

Postoji jaz u arheološkim nalazima do kraja bronzanog doba 1.100 godine pre Hrista kada je bilo prvo ukopavanje održano na velikom groblju u Kastru, u unutrašnjosti ostrva. Ovde izgrađene grobnice prekrivene malim humkama zemlje su bile tipične do kraja gvozdenog doba. U najstarijim grobnicama je bio mali broj lokalnih imitacija mikenskog posuđa, ali je većina ručno izrađene keramike s urezanim ukrasima odražavala veze sa istokom, odnosno sa Trakijom.

Tasos je imao burnu istoriju i prošao je vladavinu raznih osvajača koji su ovde ostavili svoj trag.

Tasos je imao burnu istoriju i prošao je vladavinu raznih osvajača koji su ovde ostavili svoj trag.

U ranom antičkom periodu, ostrvo su (verovatno pod vođstvom Tasosa) kolonizovali Feničani privučeni rudnicima zlata. Osnovali su hram posvećen bogu Melkartu koji je još uvek postojao u doba Herodota.

Oko 7. veka pre Hrista, posle rata sa Sajansima, tračkim plemenom, Telesikles sa Parosa je zajedno sa svojim sinom Arhilohesom, porodicom i prijateljem Glaukosom počeo da gradi prvu koloniju na jugu ostrva. Otkrili su da je Tasos bogat mineralima, posebno zlatom i mermerom i prekriven šumama. Herodot je posetio Tasos i pričao da su najbolji rudnici na ostrvu bili oni koje su otvorili Feničani na istočnoj strani ostrva, prema Samotrakiju. Njihova moć se proširila na kopno gde su imali u vlasništvu rudnike zlata vrednije čak i od onih na ostrvu. Naselili su brojna poznata mesta. Jedno od njih je stara Kavala a drugo Krenides, nekadašnje naselje Filipi. Plemeniti metali su intenzivno vađeni iz obližnje planine Pangeo.

Zlatni, srebrni i bronzani novac je kovan u 6. veku s natpisom “Tasian Ipiron” (Tasosko kopno) i datira iz 525. godine p.n.e. Ovaj natpis označava oblik organizovane države. Podigli su bogate hramove i jak zid kako bi zaštitili antički glavni grad. Trgovina je postala glavni izvor prihoda. U obližnjoj Agori trgovci su kupovali i prodavali robu, držali su se politički govori i donošene su demokratske odluke. Demokratija je procvetala a ruševine Agore to i dokazuju. U gimnazijumu su se održavali sportski događaji. Nažalost, ostaci gimnazijuma nisu pronađeni. Postojale su dve luke, jedna isključivo za ratne brodove a druga za trgovinu. Ostrvljani su dominirali morem i postali bogati trgovci vinom i sirćetom. Brodovi koji su prevozili ove proizvode su stizali do Rusije i Egipta. Takođe su izvozili drvo i mermer.

Na ostrvu postoje brojni svedoci bogate istorije

Na ostrvu postoje brojni svedoci bogate istorije

Tasos je postao stvarno moćan oko 5. veka p.n.e. 477. pre Hrista su ih porazili Persijanci uništivši im pomorsku flotu u dve velike bitke. Okupirali su ostrvo 491. godine pre Hrista i srušili mermerni zid koji je opasavao ceo grad. Ruševine se i danas mogu videti. Kao pokoren narod bili su sputani u izražavanju i negovanju svoje umetnosti, ali su sačuvali duh. Zatim je Tasos postao deo Delske lige koja je bila pod kontrolom Atine, ali su se 465. p.n.e. zbog nesuglasica po pitanju rudnika u kopnenom delu pobunili. Atinjani su ih porazili na moru i nakon opsade koja je trajala više od dve godine preuzeli glavni grad i uništili zidine, verovatno 463. pre Hrista, primoravši ih da predaju svoje brodove, plate odštetu i godišnji doprinos (449. godine pre Hrista 21 talenat, od 445. godine oko 30 talenata) i povuku se sa poseda na kopnu. 411. p.n.e, u vreme oligarhijske revolucije u Atini, Tasos se ponovo pobunio protiv Atine i dobio spartanskog guvernera. 407. godine pre Hrista pobornici Spartanaca su proterani a vratili su se Atinjani pod Trasibulusom. 404. godine pre Hrista, Spartanci su okupirali ostrvo da bi ga 393. godine p.n.e. Atinjani ponovo osvojili, ali su ovaj put doneli demokratiju i dali Tasosu nezavisnost.

Početkom 4. veka stanovnici Tasosa su se opet organizovali u “Tasian Ipiron”. Vrsta poludemokratskog načina života implementirana je verovatno po savetu Platona. Oko 340. p.n.e., Filip II Makedonski preuzima kontrolu nad ostrvom i Tasos postaje deo Makedonskog carstva. Aristotel je sugerisao kralju da će mu prijateljski odnosi sa Tasosom biti korisni. Makedonski kralj je znao od početka šta se dobija ako vlada Tasosom. Tasoske kopnene i pomorske snage su se borile s Aleksandrom Velikim, sinom Filipa II u njegovom ratu protiv Persijanaca. OD 287. do 281. p.n.e. jedan od Aleksandrovih generala je konfiskovao ostrvo i njime vladao. Filip V je odbacio delove politike koja se odnosila na slobode stanovnika ostrva nateravši ih da pokažu naklonost prema Rimljanima.

Antička Agora i Arheološki muzej se nalaze u Limenasu

Antička Agora i Arheološki muzej se nalaze u Limenasu

Tasos se zajedno s Rimljanima borio protiv Mitridata. 197. godine pre Hrista Rimljani zauzimaju ostrvo nakon pobede nad Filipom V. Tokom tog razdoblja Tasos je i dalje ekonomski jak. Njegova valuta je stizala do Balkana i čak do Rumunije. Varvarski kraljevi koriste Tasoski novac do 1. veka pre Hrista kada ga zamenjuje rimski dinar. Ostrvo je napredovalo do 42. godine kad je zahvaćeno sukobom nakon smrti Julija Cezara (44. godine). Dva bogata senatora koji su odgovorni za njegovu smrt, Kasije i Brut, borili su se (42. godine) protiv svojih neprijatelja Marka Antonija i Oktavijana u ravnici kod Filipija. Svako je želeo Tasos kao svoju glavnu bazu. Marko Antonije je pobedio i u kratkom periodu upravljao ostrvom.

Avgust i njegova porodica su rekonstituisali ostrvo kao “Državu Tasos” koja se proteže do Sporada. Tada je nekoliko odabranih plemićkih porodica sa Tasosa vladalo po svojim zakonima, sprovodilo sopstvene sudske odluke i kovalo sopstveni novac. Samo je Atina imala ove privilegije od cele Grčke. Nazivali su ih “Prijatelji Cezara”. Učinili su mnogo za ostrvo tokom svoje vladavine. Proširili su zgradu opštine i organizovali spektakle po ostrvu da bi pokazali svoje bogatstvo, od sredine 2. veka pa sve do kraja. Takođe su obnovili stari grad i antičko pozorište, a brodovi sa ostrva su ponovo počeli da trguju. Tokom prvog veka Nove ere, apostol Pavle je došao na ostrvo i doneo hrišćanstvo. Takođe je počeo sa izgradnjom crkava na ruševinama antičkih hramova.

Mir je potrajao sve do 330. godine kada je Tasos postao deo vizantijskog carstva. 365. je pogođen katastrofalnim zemljotresom.

Arapi su preuzeli ostrvo 565. godine, ali su ubrzo proterani. Gusari su se pojavili u blizini Tasosa u 4. veku. 765. su slovenski i bugarski gusari opljačkali i prodali stanovnike Tasosa na pijaci robova. Tokom 7. veka, Tasos je kao i sva druga grčka ostrva postao plen brojnih gusarskih napada. Stanovništvo je u 7. veku napustilo Limenas i izgradilo sela visoko u planinama kako bi se izbegla razaranja. Oko 900. godine došao je pod vlast Saracena koje je gotovo 70 godina kasnije porazio Nikiforos Fokas. 1161. godine, Francuzi su opljačkali i uništili ostrvo, poubijali deo stanovnika, a ostale pretvorili u robove. Tokom krstaških ratova Tasos je potpao pod vlast Venecijanaca, a u 14. veku pod vlast Đenovljana koji su ojačali vizantijski dvorac i odbrambenu moć Tasosa.

Antičko pozorište

Antičko pozorište

Turci su ga osvojili 1462. godine i pod njima je bilo poznato kao Taşöz. Tokom 18. veka, broj stanovnika je smanjen zbog emigracije prouzrokovane visokim porezima koje su Turci nametnuli. 1774. je samo 2.000 stanovnika bilo na ostrvu od 60.000 koliko se procenjuje da je živelo tokom antičkog perioda i 100.000 tokom 5. i 6. veka pre Hrista. Kratkotrajna pobuna protiv otomanske vladavine 1821. na čelu sa Hagijorgisom Metaksasom nije uspela. Sultan Mahmud II je 1820. (ili 1813.) dao ostrvo Egipćaninu Muhamedu Aliju kao nagradu za egipatsku intervenciju u Grčkom ratu za nezavisnost. Egipatska vladavina je bila relativno benigna (po nekim izvorima Muhamed Ali je ili rođen ili je proveo detinjstvo na Tasosu). Egipćani su ostrvljanima dali samoupravu, ali su im i nametnuli obavezu plaćanja poreza. Ostrvo je bilo uspešno sve do 1908. kada je ponovo uspostavljena turska vladavina. Dobilo je status sandžaka u vilajetu (provinciji) Salonika do balkanskih ratova. 20. oktobra 1912., tokom Prvog balkanskog rata Tasos je oslobođen i ujedinjen sa ostatkom Grčke 1912., nakon mnogo pokušaja.

1922. izbeglice iz Male Azije naselile su Limenas i Limenariju. Tokom okupacije (1941.-1944.) Tasos je zajedno s ostatkom istočne Makedonije i Trakije bio pod kontrolom Bugara. Pod bugarskom vlašću ostrvo se zvalo Таkоk. Planinski teren omogućavao je sporadičan otpor. Grčki građanski rat je na ostrvu imao oblik okršaja i napada komunističke gerile do 1950., gotovo godinu dana nakon što su glavna neprijateljstva na kopnu prestala. Od 1960. turizam je postao glavni izvor prihoda za ostrvljane, a tada je u vodama oko ostrva pronađena nafta.

Istorija rudarstva

Vađenje ruda osnovnih i plemenitih metala započeli su u 7. veku pre Hrista Feničani, nastavili u 4. veku Grci, a zatim Rimljani. Postojali su i površinski kopovi i podzemna eksploatacija brojnih ležišta olova i srebra iako je bilo i manje eksploatacije zlata i bakra. Vredno pomena je otkriće jame iz paleolitskog perioda koja se nalazi u rudniku gvožđa Tzines.

"Palataki", nekadašnje sedište kompanije za eksploataciju rude

“Palataki”, nekadašnje sedište kompanije za eksploataciju rude

U novije vreme, rudarske kompanije kao što su Speidel (1905.-1912.) i Vielle Montagne (1925.-1930.) eksploatisale su kalamin (ruda olova i cinka). 1905. godine podignut je metalurški pogon u Limenariji za kalcinaciju kalamina u visokim pećima za proizvodnju ZnO. Kasnije (1926.) je pogon za kalcinaciju obnovljen od strane kompanije Vielle Montagne. Vađenje rude gvožđa postalo je značajno u periodu od 1954.-1964. kada je nekoliko rudarskih kompanija (Krupp i Apostolopulos A.E., Hondrodimos S.A.) eksploatisalo naslage rude na ostrvu. Procenjuje se da je ukupna proizvodnja tokom razdoblja 1905.-1964. bila oko 2 miliona tona kalamina (12% Zn + Pb) i 3 miliona tona rude gvožđa (44% Fe). Od 1964. nije bilo rudarske aktivnosti na ostrvu. Novi napori na istraživanju ležišta su pokrenuti 1976. od strane IGME. Bušenja su rezultirala otkrićem ležišta Marlu, 1979. godine, na dubini od 200 metara. Istorija vađenja mermera je takođe bogata. U današnje vreme, počevši od pre oko četrdeset godina, vađenje mermera je jedina delatnost u vezi sa mineralnim bogatstvom Tasosa.

O Grčkoj

Ostale zanimljivosti

Grčka himna

Himna

Reči “Himne slobodi” (Ὕμνος εἰς τὴν Ἐλευθερίαν, Ýmnos is tin Eleftherían), kako je zvaničan naziv grčke himne, napisao je pisac Dionision Solomos 1823. godine na ostrvu Zakintos a komponovao ju je Nikolaos Mancaros.

Istorija Halkidikija

istorija

Prema mitologiji, Halkidiki je mesto gde se odigrala velika bitka između bogova sa Olimpa sa jedne...

Halkidiki

halkidiki-geografija-i-klima-12

Halkidiki je poznato poluostrvo u severnoj Grčkoj, u centralnom delu najveće regije Grčke – Egejske Makedonije. Na severu se graniči sa prefekturom Solun...

Praznici i festivali poluostrva Halkidiki

halkidiki-festivali-sani-letnji-festival-10

Prvi Dance Xperience Festival održan je 2011. godine uz učešće stranih i grčkih izvođača i DJ-eva i već se svrstao u red najboljih festivala Grčke...

Korisni telefoni tokom boravka na Kefaloniji

Korisni-telefoni

Tokom boravka na Kefaloniji od koristi Vam mogu biti važni brojevi telefona...

011/34-46-880
011/77-000-50
011/77-000-60
060/30-33-623
060/30-33-624
060/30-33-625
Njegoševa 69, Beograd
(Kod Kalenić pijace)